Briga ili pritisak

“nemoj nikuda bez maske”, “daj da ti mama spremi pirinac”, “samo ti sedi, ja cu”…

Ne umem ni da objasnim zasto i kako, ali me izludjuje sva ta briga oko mene, sav taj zastitnicki stav. Znam da je iz najbolje namere, ali ja ga osecam kao kanap oko vrata. I jos sa tegicem pride. Zelim da sam zdrava, da pobedim sve elemente bolesti sto pre. Zato valjda i pokusavam, dnevno, da pomerim granice. “Rizikujem” na sitno: pojedem jabuku, ponesem dve kese, prosetam tri bloka dalje….Pa i ako bude tesko – izguracu, moram da probam…

Pre neki dan mi je drugarica poslala link ka sjajnom tekstu. Isplakala sam se posteno, jer je receno sve ono sto ja ne umem da artikulisem a osecam…. https://www.vice.com/rs/article/ovako-je-kada-imas-rak-sa-dvadeset-godina

Jer, iskreno, ne znam kako da se vratim u zivot….u normalu…. kako da nastavim dalje i sama sa sobom a kamoli sa okolinom, najblizima. Nista definitivno nije, niti ce biti isto kao pre. Ali sta i kako sad, na ovom putu ka oporavku, kako izgraditi sebe?

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s