Devet meseci za mnom….za nama, jer su mnogi ovim bili opterećeni…. Pre svega Pile, Žabac i Matori…. i Bakana….pa onda obe kume i moje najbliže drugarice, kojih je, istina, baš mnogo 🙂
Mnogo je simbolike u 9 meseci i u samom septembru…..
Devet meseci se život stvara ali i brani…. Devet meseci sam udaljena od onih jezivih bolova na podu kuhinje…. Devet meseci borbe, otrova, mučnina, plakanja, strepnje…. Istih devet potpuno pretumbanog života, gostovanja kod kuće i života u bolnici…. Devet meseci zapisivanja simptoma, nus pojava, bolesničkog ritma, devet meseci popunjavanja ukrštenih reči, crtanja po bojankama, gledanja serija….. Devet meseci mog života, tako drugačijih od svega što sam ikad iskusila, a tako ličnih i poznatih sada….
Septembar je, ipak, nešto novo, jedan početak svega…. Nov život, nova kosa, nove pobede, velike i male, za svakog od nas….. Nove ideje, za život i okruženje….
Novi start sa Piletom oko fine motorike i govora, nove vežbice, igračke, nova dnevna rutina oko spavanja i klope….
Nove obaveze za Žabca u novoj školskoj godini i na hokeju, nova mađarska liga i nova oprema, novi raspored odlazaka kod svog tate….
Novo otkrivanje našeg emotivnog života za Matorog i mene, novi zagrljaji, novi pogledi uveče kad umorni malce konačno smestimo na spavanje a ne zaspimo i sami sa njima…..
Nova putovanja, planovi, snovi…..
Kao da je prvi put stigla, radujem se ovoj jeseni kao nikad do sada!